FILM IZDVAJA

MALENA EROTSKA DRAMA

Na fonu golema interesa za Annie Ernaux, koje autofikcionalnost hrvatska publika otkriva razmjerno kasno, ali zato uz gotovo nezamisliv hajp, a nakon vijesti da je upravo ta francuska autorica nova književna nobelovka, u nakladničkoj kući Vuković & Runjić odlučili su se na ponovljeno izdanje poodavno rasprodana prijevoda romana Samo strast (Passion simple, prev. Ela Agotić, 2002/2022). Slijedom toga vrijedi podsjetiti da nam je od početka prošle godine dostupna i ekranizacija te malene erotske drame (red. Danielle Arbid).

Plakat za film Samo strast (2020)¸/ Izvor IMDB

Facijalna neekspresivnost zanimljive Laetitije Dosch u glavnoj ulozi pomalo podsjeća na automatizam Jeanne Dielman, eponimske junakinje troiposatnog ikoničkog ostvarenja belgijske filmašice Chantal Akerman, o kojem su se ovih dana u mainstream medijima pa i na mreži raspisali svi, a u povodu neočekivana, evidentno izvanfilmskim i političkim razlozima uvjetovana rezultata ankete filmskog mjesečnika Sight and Sound pa je baš ova začudna i ne lako gledljiva drama feminističke tematike proglašena najboljim filmom svih vremena.

Junakinja drame Samo strast razvedena je majka s karijerom sveučilišne nastavnice, koja u svojim srednjim četrdesetima zanemaruje roditeljske i fakultetske obaveze kad se zaplete u aferu sa zaposlenikom osiguranja ruske ambasade. Premda je riječ o teoretičarki književnosti, nećemo je doživjeti kao misleću individuu, i to ne nužno zato što je njezin lik slabo napisan, nego jer je namjerno u tom površnom odnosu prikazana kao karakterno poništena, svedena na podložnu, pasiviziranu „ženu koja čeka“, u tom smislu negdje u filmu čujemo zaključak da i feministice postaju submisivne kad se zaljube.

Plakat za film Događaj (2021) / Izvor IMDB

Povlači se kroz film i paralela s Resnaisovim Hirošima, ljubavi moja (Hiroshima mon amour, 1959), jer i tu se među ljubavnicima ispriječio jezik, čime se, pretpostavljamo, opravdava izrazito fizička gluma, scenski naturalizam te klinički prikazi tjelesnosti, kao mekša verzija Dumontovih Dvadeset i devet palmi. No dok kadrove iz Resnaisove meditacije o ratu i ljubavi pamtimo kao estetične i senzualne, ovdje nas gotovo pa odbija hladno, bijelo svjetlo, ali i nedostatak fluida među ljubavnicima.

Uz Događaj (L’événement, red. Audrey Diwan, 2021), također prema prozi Annie Ernaux, na raspolaganju su nam sad i Godine superosmice (Les années Super-8, 2022), od obiteljskih snimki montiran dokumentarac koji je Annie Ernaux režirala sa sinom, a premijerno je prikazan na u nedjelju zatvorenu Human Rights Film Festivalu.

Fatalna privlačnost nespojiva para

Na dvojbeno iskustvo prethodno spomenute ekranizacije zgodno se nadovezuje još jedna, također poprilično erotizirana, naime Ljubavnik Lady Chatterley (Lady Chatterley’s Lover, 2022), kao svježe čitanje klasika D. H. Lawrencea.

Plakat za film Ljubavnik Lady
Chatterley (2022) / Izvor IMDB

I u toj drami u fokusu je fatalna privlačnost nespojiva para, koji doduše ljubavlju premošćuje klasni jaz sve do hepienda, jer kako kaže jedna isprva skeptična protagonistica u filmu: „Ne želim više čuti ništa protiv njih dvoje, ovo je istinska love story“.